Dieter Winkler

Gubitkom Venecije kao ratne luke 1866. godine Pula se stala razvijati kao glavna ratna luka Podunavske monarhije. To zbivanje dodatno je ubrzano time što su se luke Trst i Rijeka posvetile izgradnji trgovačke mornarice. No već prije sredine 19. stoljeća Pula je svojim brodogradilištem bila značajna luka za opremanje brodova za inozemnu plovidbu. Tako je već fregata “Novara” bila pregrađena i opremljena u Puli za veliku plovidbu oko svijeta. Poticaj za to posljednje oplovljavanje svijeta pod jedrima dali su nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan, brat cara Franje Josipa I, i veliki znanstvenik i istraživač Alexander von Humboldt. Gotovo sve znanstvene institucije u staroj Austriji sudjelovale su u pripremama za taj veliki pothvat. Za ekspedicijski brod bila je određena fregata “Novara”, koja je 1843. u Veneciji bila postavljena na navoz kao “Minerva”, a tek 4. studenoga 1850. porinuta je kao “Novara”. Bila je dugačka 50,35 m, široka 13,80 m i istiskivala je 2107 tona, a jedra su imala površinu od 1,829 m².

U pulskom Pomorskom arsenalu uslijedila je pregradnja tog broda za ekspediciju. Na baterijskoj palubi bila su sa svake strane odstranjena dva od 42 topa radi dobivanja prostora za dodatne kabine. Nadalje, na krmenom dijelu bile su povećane prostorije za predstavništva, obnovljeni su skladišni prostori kako bi se mogle primiti veće količine opreme, kao i kuhinja s destilatorom za vodu.

Dana 15. ožujka 1857. bilo je završeno opremanje i pregrađivanje u Puli, pa je 30. travnja fregata “Novara”, zajedno s korvetom “Carolinom”, mogla krenuti iz Trsta na istraživačko putovanje pod zapovjedništvom Bernharda von Wüllersdorf-Urbaira. Nakon 551 dana na moru te 51.686 prevaljenih morskih milja, proboravivši i u Puli, 26. kolovoza 1859. brod se s bogatim znanstvenim rezultatima ponovno vratio na tršćansko sidrište.

Nakon toga bile su iz Pule u široki svijet upućene brojne “misijske plovidbe” i instrukcijska putovanja, uvijek sa znanstvenim zadaćama. Svrhom tih inozemnih plovidba bili su školovanje časnika i čitave posade, zaključivanje trgovačkih ugovora, produbljivanje odnosa s inozemnim narodima i kulturama te zemljopisna, geološka, zoološka i botanička istraživanja.

Na sljedeće jedrenje oko svijeta iz Pule se krenulo 1874. godine. Za tu zadaću bila je određena korveta “Erzherzog Friedrich”, koja se pokazala izvrsnom u misijskom putovanju  od 1869. do 1871. godine. Zapovjedništvo nad tim brodom  nosivosti 1570-t bilo je povjereno kapetanu bojnog broda Tobiasu Freiherru von Österreicheru. Nakon završetka pripremnih radova u Arsenalu, korveta je 16. svibnja 1874. u 19 sati napustila glavnu ratnu luku u svrhu istraživanja mora na otoku Borneu i oko njega te mjerenja dubina u Kineskom moru. To je putovanje bilo zasjenjeno napadom morskih razbojnika, s mrtvima na objema stranama. Korveta se 21. lipnja 1876. vratila u Pulu, prešavši 38.000 morskih milja na jedra i 10.000 morskih milja na paru.

Na međunarodnom kongresu o polovima, održanom 1879. u Rimu, sudionici su zaključili da bi bilo potrebno na Sjevernom i Južnom polu postaviti 14 osmatračnica kako bi se ta područja mogla točno istraživati. Austriji je bila dodijeljena stanica na otoku Jan Mayen u Grenlandskom moru.

Kao transportni brod bio je određen ratni parobrod “Pola” (Pula, 910 t), koji je 12. studenoga 1870. porinut s navoza u pulskom brodogradilištu. Nakon opremanja, 2. travnja 1882. brod “Pola” napustio je ratnu luku pod zapovjedništvom poručnika bojnog broda Emila von Wohlgemutha i prenio je cjelokupnu ekspediciju na otok Jan Mayen. Prevezeno je i 200 tona tereta. Nakon iskrcavanja materijala, “Pola” se vratila u Pulu, da bi nakon godinu dana ponovno isplovila po istraživače; nastambe s određenom zalihom živežnih namirnica i goriva ostale su na otoku.

Zanimljivo je napomenuti da je godine 1932./33.. prilikom “Druge međunarodne polarne godine” bila pronađena nekadašnja carska i kraljevska (c. i kr.) stanica na otoku Jan Mayen.  Istraživači su primjetili da su neki dijelovi stanice bili još posve upotrebljivi, kao npr. zgrada kuhinje. To je pouzdano svjedočanstvo visoke kvalitete rada c. i kr. pulskog Pomorskog arsenala, jer se stanica pola stoljeća opirala vrlo nepovoljnim vremenskim utjecajima.

Osobito je ovaj transportni parobrod c. i kr. Ratne mornarice tijekom svog služenja više puta bio opremljen za znanstvena istraživanja. Pored već navedene misije na Jan Mayen, brod “Pola” je godine 1884./85. bio upotrebljen u Maloj Aziji za prijevoz drvenih skulptura. Godine 1890. uslijedili su radovi ugrađivanja i prilagođavanja parobroda u pulskom Pomorskom arsenalu u svrhu istraživaja morskih dubina u Sredozemnom moru, uključujući i Jadran, što su ih planirali znanstvenici c. i kr. Mornaričke akademije u Rijeci. Ti su radovi u službi znanosti trajali od ljeta 1891. do 1894., a 28. srpnja 1891. doveli su do otkrića najveće dubine u Sredozemnom moru od 4404 m, i to 30 morskih milja južnije od rta Matapan u Egejskome moru (danas Tainaron na Peloponezu – nap. prev.). To se mjesto još i danas naziva “Dubina – Pola” (Pola-Tiefe).

Uskoro nakon toga “Pola” je ponovno bila stavljena u znanstvenu službu s ciljem istraživanja i mjerenja dubina u Crvenom moru. Pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Paula Edlera von Potta i s nizom znanstvenika tijekom dvije velike plovidbe Crveno more je biološki istraženo i topografski snimano. „Pola“ je 6. listopada 1895. napustila centralnu luku Pulu i krenula na izvršenje postavljene zadaće, koju je znanstvena skupina posve uspješno izvršila i vratila se u Pulu 24. ožujka 1898. godine.

27. siječnja 1907. transportni brod “Pola” je izbrisan s popisa brodova, a godine 1911. taj za znanstvena istraživanja tako uspješan brod bio je raspremljen i rastavljen u pulskom Pomorskom arsenalu.

Od brojnih ratnih brodova koji su sudjelovali na misijskim putovanjima treba se posebno osvrnuti na dva. Prije svih dolazi vijčana korveta “Donau” (2.440 t) koja je 15. listopada 1874. porinuta u brodogradilištu San Marco u Trstu. “Donau” je pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Hermanna Biringera obavio instrukcijsko putovanje oko Afrike, koje je trajalo od 25. rujna 1883. do 27. rujna 1884. godine.

Već godinu dana kasnije, pod zapovjedništvom kapetana fregate Hermanna Czeikea, a nakon njegove smrti u Havani pod zapovjedništvom kapetana fregate Richarda Pogatschnigga, uslijedilo je misijsko putovanje u zapadnu Indiju, Sjevernu Ameriku te po Sjevernom i Istočnom moru. To prekooceansko putovanje završilo je 11. studenog 1888. u Puli.

Od 1888. uslijedilo je pregrađivanje korvete “Donau” u pulskom Pomorskom arsenalu, koje je završilo 28. lipnja 1893. porinućem broda. Uskoro zatim otpočelo je instrukcijsko putovanje brodom “Donau” za Južnu Ameriku i Afriku (2. rujna 1894. – 1. studenoga 1895.), ovaj put pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Maximiliana Rottauschera. Tako je “Donau” bio s mornaričkim pitomcima ponovno na instrukcijskoj plovidbi po Jadranu i Sredozemnom moru.

Na svoju posljednju plovidbu oko svijeta ta je korveta krenula 1. listopada 1900., a u središnju luku se vratila 1. listopada 1901. To je putovanje vodilo za južnu Ameriku, zatim istočnu Aziju, a bilo je pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Antona Hausa, kasnijeg zapovjednika Mornarice i velikog admirala.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata “Donau” je imao prebivalište u Šibeniku. Godine 1920. pripao je državi SHS pod nazivom “Šibenik”, odnosno “Krka”, a 16. studenoga 1943. potopili su ga saveznički bombarderi.

Nadalje, u ovom bi se sažetku o inozemnim putovanjima trebalo posebno zadržati i na vijčanoj korveti “Fasana” (Fažana; 1.970 t). Ona je porinuta 1. listopada 1870. u brodogradilištu San Marco u Trstu. Već 4. kolovoza 1871. korveta je isplovila iz Pule pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Moritza Rittera von Funka i u Sijam, Kinu i Japan prevezla ratificirane trgovačke ugovore. Povratak je uslijedio u proljeće 1875. godine.

Nakon pregradnje 1878. u pulskom Arsenalu, “Fasana” je 1880. i 1881. bila ponovno na putovanju. To je misijsko putovanje pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Alphonsa von Hendriqueza vodilo ovu korvetu u Južnu Ameriku, zapadnu Indiju, Sjevernu Ameriku i Englesku, a trajalo je od 4. rujna 1880. do 10. studenoga 1881. godine. Pod zapovjedništvom kapetana fregate Emila von Wohlgemutha “Fasana” je ponovno isplovila na put za istočnu Indiju i istočnu Aziju. To je putovanje trajalo od 1. rujna 1887. do 2. veljače 1889. Tek što se vratila, korveta je pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Rudolfa Berghofera krenula na novo instrukcijsko putovanje oko svijeta s novoizvježbanim mornaričkim pitomcima, koje je trajalo od 21. rujna 1889. do 20. prosinca 1890. godine.

Manje od godinu dana kasnije bila je nanovo u programu jedna plovidba jedrima oko svijeta. “Fasana” je 1. rujna 1891. pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Friedricha Schweissguta napustila pulsku luku. Na putovanju od San Francisca za Honolulu umro je zapovjednik. Njegov nasljednik, kapetan fregate Julius Ripper, 14. veljače 1893. vratio je korvetu u Pulu.

Posljednja plovidba broda “Fasana” u inozemstvo bila je pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Karla Edlera von Adamovicha za Australiju i Polineziju. To je putovanje trajalo od 20. rujna 1893. do 15. ožujka 1895. Korveta je 1896. stavljena izvan službe, 1902. dobila je naziv “Gamma”, da bi zatim bila uvedena kao školski brod minerske i telegrafske struke. Nakon Prvog svjetskog rata brod je predan Italiji i 1920. godine izrezan.

Zaključno se mora reći da su sva navedena inozemna i misijska putovanja, ali i njihove pripreme i opremanja, pulskoj luci otvorila vrata u široki svijet. S početkom Prvog svjetskog rata bio je zbog ratnih uvjeta zaustavljen i prekinut ovaj polet. No tko danas ide dobro otvorenih očiju kroz grad Pulu, on će na Mornaričkom groblju, u vrtu oko Mornaričkog kasina (danas Doma hrvatskih branitelja), u Mornaričkom parku i oko pojedinih vila na Vidikovcu prepoznati brojno egzotično raslinje koje su svojedobno pripadnici Mornarice dovezli sa sobom iz svih krajeva svijeta. To su posljednja svjedočanstva iz onog doba kada se iz Pule kretalo istraživati i oplovljavati mora širom svijeta.

Preveo s njemačkoga Viktor Božac

Pogledajte i PPT prezentaciju na ovu temu autora B. Dobrića >>

Ilustracije

1. Putovanje fregate “Novara”

1. Austrijska fregata “Novara”. Ilustracija iz knjige K. von Scherzera “Reise der Oesterreichischen Fregatte Novara um die Erde” (Wien 1861-1862), prema crtežu J. Sellenyija

1.1. Crtež iz knjige „Putovanje fregate “Novara” oko svijeta“ prikazuje isplovljavanje iz Pule prema Trstu

2. Transportni brod “Pola”

2. Transportni brod “Pola” (Pula) (910 t), porinut je 1870. u Puli

2.1. Transportni brod “Pola” prilikom istraživanja na Crvenome moru.

3. Korveta „Donau“

3. Korveta „Donau“ u Puli, 1893.

3.1. Zemljopisna karta s prikazom instrukcijskog putovanja korvete „Donau“ oko Afrike 1883-84. (ucrtan je polazak iz Pule)

3.2. Karta instrukcijskog putovanja korvete „Donau“ oko Afrike 1883./84.

3.3. Knjiga o prekooceanskom putovanju korvete „Donau“1883.-84. objavljena 1885. u Puli.

5.3.Ratni brod „Donau“

4. Korveta “Saida”

4. Korveta “Saida” isplovljava iz pulske luke na put oko svijeta (1890.-1892.); ilustracija iz knjige koju je c. i kr.Mornarica objavila u Puli.

4. Korveta “Saida” isplovljava iz Pule

4. 1. Korveta “Saida” porinuta je 1878. u Puli.

4.1. Korveta “Saida”